Svjetiljka spavač, Iv Bonfoa

Svjetiljka spavač, Iv Bonfoa




Bez tebe spavati nisam znao, ni usuđivao se nisam
Izvrći stepeništu koje silazi,
Kasnije, otkrio sam da je ova zemlja,
Kojoj se putovi sunovraćuju u smrt, drugi jedan san.


Tada sam te htio uz uzglavlje groznice moje
Da ne postojiš, da budeš crnja od tolika mraka,
A kada sam u svijetu uzaludno govorio glasno,
Na putovima preširoka sna sam te imao.


Bog goni u meni, bijahu to ove obale,
Koje sam lutajućim uljem obasjao, a ti si spašavala,
Noć iza noći, korake moje, od ponora što me opsjeda,
Noć iza noći, zoru moju, ljubav, koja se ne završava.


- Nad tobom sam se nadvijao, dolino tolika kamenja,
Slušao sam šumove tvoga odmora teškog,
Vrlo duboko, u sjeni koja te prekriva, promatrao sam
Tužno mjesto gdje se pjena sna bjelasa.


Slušao sam te kako sanjaš. O jednolična i gluha,
I ponekad nevidljivom nekom stijenom razbita,
Kako odlazi tvoj glas, otvarajući između sjena svojih
Potok jednog uskog i mrmoravog čekanja.


Tamo-gore, u zemaljskim vrtovima, istina je,
Panu, bezbožnik neki buja od svjetlosti smrtnili.
Ali ti, tebi dostaje i nešto mog lelujavog plamena,
Ti, što si nastanila noć savite izreke neke.


Tko si ti? Ništa do uzbuna od tebe ne znam.
Žurba jednog nesvršenog obreda u tvom je glasu.
Tminu ti dijeliš na vrhu stola,
I kako su ruke tvoje, o jedine, obasjane!



Iv Bonfoa

Prevod Petra Šegedina

Whatsapp Button works on Mobile Device only

Pretraga. Dijakritički znaci su obavezni. Nakon toga pritisnite "enter".